News-blog-detaljno

16. BFI 2019 - EASTMAN, ANTVERP

Osnovan 2010. godine, Eastman je zamišljen da proizvede i promoviše opus svog umetničkog direktora i koreografa Sidija Larbija Šerkaujia. Rad ovog autora pruža publici širok spektar projekata i saradnji; od savremene igre, pozorišta, baleta, opere, mjuzikla, do različitih oblika prerformansa. Njegovo nehijerarhijsko razmišljanje o pokretu, jeziku tela i kulturi je osnova njegovog umetničkog pristupa. Delujući u Šerkaujievom rodnom Antverpenu, Eastman predstavlja polaznu tačku njegovih kreacija. Eastman je stalna trupa deSingel-a u Antverpenu. 22. marta u Sava Centru nastupaju.

Za 40-godišnjicu rada Wuppertal Tanztheatera Pine Bauš (2014), predstavio sam kratku kreaciju. "Fractus V" je bio trio u kojem sam želeo da raspravljam o prelomu između pojedinca i društva. Komad je inspirisan tekstovima jevrejsko-američkog lingviste i političkog filozofa Noama Čomskog. Ako prevedem ??ideje Čomskog za sebe, stičem uvid da: "jedini način na koji se pojedinac može zaštititi od političke i društvene propagande, jeste proučavanje svih dostupnih informacija. Svakodnevno smo bombardovani vestima koje pokušavaju da utiču na naše razmišljanje. To je intenzivna vežba da sve filtriramo i da se odupremo verovanju u ono što nam je rečeno da verujemo". Tražeći primarne pokrete na ivici tribalnog i folklora, ovaj kratak performans je podigao želju za daljim istraživanje, jer želim da produbim pitanja o informaciji i manipulaciji; propaganda u odnosu na "objektivniji" i činjenični pristup. Uzimam za polaznu tačku "slobodu izražavanja". Određeni tabui su u današnje vreme često slomljeni i određene istine su neosporne, ali nam i dalje nedostaje kapacitet da ih varimo ili stavimo u pravi kontekst. Zbog toga smo često gurnuti u mentalitet "mi protiv njih". Imamo informacije, ali ne znamo kako da ih koristimo. Pitanja koja sebi postavljam: "Čini se da se određene slobode i dalje moraju uokviriti? Koliko neutralno naše mišljenje može biti? Koliko se identifikujemo sa uzrocima nepravde u društvu? Gde počinje ili se završava lična odgovornost?". Osnovni izgovor Čomskog za "slobodu govora" protiv političkih pokušaja kontrole i manipulacije medijima, odgovara mojoj potrebi kao umetnika da stvorim prostor koji stalno i iznova otkriva svoj identitet. Ovaj neophodan proces obnove se ne ponavlja postepeno. To se dešava kroz radikalne frakture i moguc´nost da se oslobodi prošlosti. Evolucija je kombinovani rezultat nebrojene serije malih i velikih revolucija. Svaki dan je obred prolaska, tačka bez povratka…Devet ljudi različitih nacionalnosti i porekla na sceni, će voditi do intenzivne, dramatične i tečne celine. "Fractus V" označava prirodne prelome, neophodne za rast i jačanje.

Sidi Larbi Cherkaoui

Koreografski debi Sidi Larbi Šerkauija bio je 1999. godine sa savremenim mjuziklom Endrjua Vejla, "Anonimno društvo". Od tada je stvorio preko 50 koreografskih radova i dobio niz priuznanja, uključujuc´i dve nagrade Olivije, dve Balett Tanz nagrade za najboljeg koreografa (2008, 2011) i nagradu Kairos (2009) za umetničku viziju i interkulturalni dijalog. Prvi komadi Šerkauija kreirani su za Les Ballets C. de la B. - "Rien de Rien" (2000), "Foi" (2003) i "Tempus Fugit" (2004). Uporedo je preuzimao i paralelne projekte, koji su jačali njegovu umetničku viziju; "D'avant" (2002) sa umetničkim partnerom Damjan Žaleom za trupu Saša Valc i gosti, i "zero degrees" (2005) sa Akramom Kanom. Radio je sa velikim brojem baletskih kompanija, pozorišnih i operskih kuća. Od 2004-09. godine, sa sedištem u Antverpu, bio je stalni umetnik Toneelhuis-a i kreirao komade "Mit" (2007) i "Poreklo" (2008). Godine 2008, premijerno je prikazao "Sutra" u Sadlers Velsu. Nakon prve narudžbine iz SAD, komada "Orbo Novo" za Cedar Lake, i serije dueta, od kojih su "Faun" i "Dunas" nastali sa flamenko igračicom Marijom Pažes (2009), pokrenuo je svoj Eastman sa sedištem u antverpskom deSingel-u. U proleće 2010. godine ponovo je radio sa koreografom Damjenom Žaleom i Antonijem Gormlijem kako bi napravio "Babel" sa kojim osvaja “Olivijea”. Iste godine stvara duete "Uzde", "Igra" i "Veza". Godine 2011, potpisuje komade "TeZukA" i "Lavirint" (Holandski nacionalni balet). Godine 2012, komad "Puz/zle", mu donosi drugu po redu nagradu Olivije. Iste godine potpisuje koreografiju za film "Ana Karenjina", Džoa Rajta. Godine 2013, premijerno prikazuje "4D" i "? ? genesis" (Eastman), "Bolero" (sa Damjenom Žaleom i Marinom Abramović, za Balet pariske Opere) i komad "milonga" (Sadlers Vels). Godine 2014, kreira "Noetic" za Kompaniju igre Opere u Geteborgu, komad "Milost" za Nataliju Osipovu i Ivana Vasiljeva, i režira svoju prvu operu "Shell Shock" za La Monnaie, na muziku Nikolasa Lensa i po tekstu Nika Kejva. 2015. godine napravio je trio "Harbour Me" za trupu L.A. Dance projekat, kao i koreografiju nove verzije baleta "Žar ptica" za Balet Štutgarta. Iste godine nastao je "Fractus V" za Eastman, predstava u kojoj i sam igra. Godine 2015, Šerkauji postaje umetnički direktor Kraljevskog flamanskog baleta, gde potpisuje radove "Jesen" (2015), "Slike sa izložbe" (2016) i "Rekvijem" (2017). On kombinuje ovu funkciju sa titulom umetničkog direktora Eastman-a, ali i nastavlja da pravi nove komade, poput tria "Qutb" (2016) koji je naručila Natalija Osipova, opere "Galantna Indija" (2016) za Nemačku državnu operu, "Satiagraha" (2017) za Pozorište Bazel, "Ikona" (2016) za Kompaniju igre geteborške Opere i "Mozaik" (2017) za Kompaniju Marte Grejem. Šerkauji je takođe saradnik londonskog Sadlers Velsa.

Ovaj sajt koristi kukije kako bi Vam bilo omogućeno najbolje iskustvo prilikom korišćenja našeg sajta